Srbija među prvih 20 u svetu: Evo koliko zarađuju DIGITALNI RADNICI i kojim se poslovima bave

Srbija među prvih 20 u svetu: Evo koliko zarađuju DIGITALNI RADNICI i kojim se poslovima bave

Srbija među prvih 20 u svetu: Evo koliko zarađuju DIGITALNI RADNICI i kojim se poslovima bave. Najčešće se ovakvim poslovima bave jer žele dodatnu zaradu. Procenjuje se da su radnici iz Srbije među najbrojnijima u online sferi rada, kako u Evropi, tako i u svetu.


Najčešće se ovakvim poslovima bave jer žele dodatnu zaradu, nemaju drugi posao, ili zbog želje da zarade više.

Takozvani digitalni rad obuhvata različite poslove – od dizajniranja, prevođenja, programiranja… U ovakve poslove uključuju se samostalno ili posredstvom platformi kao što su Freelancer i UpWork, ili aplikacija kao što je Uber.

Jelena Šapić, istraživačica u Centru za istraživanje javnih politika koji je početkom godine započeo istraživanje o tome ko su digitalni radnici iz Srbije koji su aktivni na globalnim platformama i njihovim potrebama u sferi radnih prava, rekla je da se procenje da se Srbija ubraja u prvih 20 zemalja u svetu po broju takvih radnika.

Kako je rekla, njihov tačan broj se ne zna jer do sada nije bilo istraživanja o tome, a najčešće obavljaju poslove iz oblasti kreativne industrije, IT-a, pisanje i prevođenje tekstova, davanje časova jezika..

Ono što ih najviše motiviše je mogućnost da zarade dodatni novac, nemogućnost da se zaposle u “offline svetu”, i zato što na takvim poslovima mogu da zarade više.

Kada je reč o zaradama, Šapić kaže da nekolicina online radnika zarađuje više, a da prosečan broj njih znatno manje, te da bi trebalo imati u vidu da je reč o bruto iznosima, što znači da u to nije uključeno plaćanje doprinosa za rad.

Procene su, kaže, da će digitalni rad nastaviti sa rastom, ali i da se može očekivati i da kada ekonomija krene da beleži stabilan rast da veliki broj radnika pređe u “offline” sferu rada.

– Dinamična je oblast, dosta ljudi se priključuje, ali i izlazi iz te sfere – kaže Šapićeva.

Ona navodi i da ono što se možda ne vidi, a što bi trebalo imati u vidu je da taj rad nije lak, budući da nekad posao koji inače radi više osoba, na internetu radi samo jedna.

Skoro polovina ispitanika u anketi rekla je da radi do 20 sati nedeljno, što je trend i u zemljama EU.

Srbija među prvih 20 u svetu: Evo koliko zarađuju DIGITALNI RADNICI i kojim se poslovima bave

Njena koleginica u Centru za istraživanje javnih politika Milica Skočajić kaže da su na digitalnim platformama, što se Srbije tiče, podjednako zastupljene i žene i muškarci, ali oni nekada uspevaju da budu aktivniji i samim tim zarade više.

Što se tiče vrste poslova, u IT industriji više je muškaraca, dok su za žene više “rezervisani” poslovi poput pisanja, predvođenja, držanje časova jezika. U poslovima kakvi su dizajn, arhitektura pođednako su zastupljeni i pripadnici muškog i ženskog pola. Uglavnom je reč o ljudima starosti od 26 do 35 godina, koji imaju više obrazovanje.

Kada je u pitanju motivacija i zašto se najčešće opredeljuju za takve poslove većina je u anketi rekla da je taj rad fleksibilniji i da mogu posao uklapati sa obavezama kod kuće.

– Nekad je reč i o poslovima koji se ne mogu naći u Srbiji, a jedan od razloga koji takođe pominju je da ne žele da rade za drugog, već da budu odgovorni za svoje vreme, zaradu – kaže Skočajić.

Istraživanje koje će biti završeno u decembru do sada je pokazalo da 65, 8 odsto takozvanih “gig radnika” veruje da će “umreti na nogama” i ne vidi razog za plaćanje doprinosa, a 80 odsto njih ima niske prihode pa nema ni mogućnosti da to čini. Većina onih koji rade više od pet godina na platformama su paušalci ili imaju d.o.o.

Foto: Pixabay

Izvor: PRessSerbia/Tanjug

Lice i naličje zapošljavanja u inostranstvu

Lice i naličje zapošljavanja u inostranstvu

Lice i naličje zapošljavanja u inostranstvu: Trend rasta migracije, naročito mlađe populacije, iz Srbije u inostranstvo treba posmatra sa nekoliko aspekata.


Reč je najpre o nemogućnosti pronalaska posla u struci, zatim o želji za usavršavanjem, ali i o traganju za većom zaradom. Pritom, nije redak slučaj da se kod mladih stručnjaka, potencijalnih migranata, koji bi pošto-poto sreću da okušaju u inostranstvu, stvara ružičasta slika o tome šta ih tamo čeka. Prema podacima Akademije ekonomskih nauka u Beogradu, objavljenim u tekstu „Emigracija iz Srbije dobila galopirajući trend“ u listu Danas, 60 odsto ispitanika iskazalo je želju da migrira iz Srbije u neku od zapadnoevropskih država, pri čemu je u 80 odsto slučajeva glavni motiv – zarada. Ukazuje se i na eventualne negativne efekte tog procesa na privredni razvoj Srbije, s obzirom na to da mladi stručnjaci svojim znanjem doprinose razvoju stranih kompanija, samim tim i privredama drugih država.

Kao najsnažniji motiv za odlazak u inostranstvo navodi se zarada, ali se istovremeno postavlja pitanje koliko je visina zarade (primera radi, minimalna zarada u Nemačkoj iznosi 1.500 evra) srazmerna standardu, odnosno koliko će posle podmirivanja osnovnih troškova, moći nešto i da se uštedi. Mlade stručnjake, radne migrante iz Srbije, zanima i to da li će posle izvesnog vremena moći da podignu kredit za kupovinu neke nekretnine – kuće ili stana. Taj problem se, čini se, najbolje može analizirati na primeru zdravstvenih radnika, najčešće VI stepena obrazovanja, koji odlaze u Norvešku. Oni kao glavni razlog odlaska navode niske zarade u Srbiji i nezaposlenost. Ali da bi neko dobio šansu da u Norveškoj radi kao medicinski stručnjak sa visokim obrazovanjem, mora prethodno da savlada norveški jezik (ispit se polaže u ambasadi Norveške u Beogradu, ili nekoj licenciranoj privatnoj agenciji u Srbiji). Osim toga, neophodno je licenciranje diplome, što iziskuje troškove od najmanje 1.000 evra. Da ne govorimo o tome da su se u međuvremenu uslovi zapošljavanja pooštrili s obzirom na to da prednost imaju migranti iz bliskoistočnih država, naročito iz Sirije, kao i državljani Evropske unije. Onaj ko uspe da savlada sve te komplikovane procedure i da dođe do posla, može da računa na zaradu od oko 3.000 evra, pri čemu polovinu zarađenog novca mora da izdvoji za podmirivanje osnovnih troškova. Ukoliko, međutim, želi da kupi kuću ili stan, za to bi trebalo da izdvoji najmanje 1.000.000 kruna, što je pozamašna suma za većinu gastarbajtera iz Srbije. Kao alternativa, nude se državni, socijalni stanovi. Slična situacija je i kad je reč o zapošljavanju u Švedskoj.

Ovo je samo jedan od primera zapošljavanja školovanih srpskih gastarbajtera u nekoj skandinavskoj, dakle obećanoj, državi sa uređenim sistemom, gde je briga o pojedincu podignuta na znatno viši nivo. Izgradnjom jeftinih stanova za pripadnike Službe bezbednosti i mlade naučne radnike i Srbija je iskazala želju da na taj način, kroz svojevrsni državni intervencionizam, doprinese stvaranju boljeg socijalnog ambijenta u, tranzicijom iznurenoj, državi. Dobijanje stana uslovljeno je ostankom naučnih radnika u Srbiji. Nesporno je da svako od nas ima pravo da odluči da li će ostati, ili napustiti Srbiju. Ipak, nameće se i pitanje: da li je egoizam nadvladao neke moralne obaveze mladih stručnjaka prema Srbiji, naročito imajući u vidu činjenicu da se većina njih školovala o trošku matične države, ili su bili stipendisti pojedinih kompanija. Oni su to, očigledno, zaboravili i sada svoje znanje, kao svojevrsni resurs, stavljaju u službu privrednog i kulturnog razvoja drugih država. I to kao građani drugog reda.

Foto: Pixabay

Izvor: PRessSerbia/Danas